Prvi radni dan

Vani je negdje oko 30 stupnjeva Celzijevih, barem tako piše na teletekstu, ali im ja ne vjerujem. Previše je vruće da bi bila tako niska temperatura. Uz sve teorije zavjere, nikakvo čudi da su meteorolozi osnovali nekakav klub u kojem kriju prave podatke, a u javnost šalju lažne kako bi umirili javnost na rubu živaca. Jer to sam ja posljednih dana - sposobna samo za spavanje i disanje, samo što moji šefovi nemaju obzira prema tom mom stanju, pa i dalje moram dolaziti na posao. Hmmm, kad bih barem mogla naći posao koji se radi iz kreveta (a u kojem će mi savjest i dalje biti čista) - prijedlozi su dobrodošli.
Počeo je Wimbledon. Inače su mi to dva najdraža tjedna u godini (dobro, ne baš, ali volim gledati žute loptice, zelenu travu, surfati po stranici wimbledon.org i maštati kad ću skupiti dovoljno para za posljednji tjedan u Wimbledobu uživo), ali ove godine nemam volje gledati. Razlog su naši. Što se tiče žena, Hrvatska osim partijanerice Majoli koja je nakon jednog osvojenog grand slama sasvim zaboravila na tenis nije iznjedrila nijednu proistojnu tenisačicu, a muški su ove godine sasvim podbacili. Ančića je ćopila bolest pa se odmara, Ljubo već godinu dana nije onaj stari (ne dam mu duže od trećeg kola - iako na Wimbledonu snaga volje čuda stvara), a što se tiče onog izdajnika, njega neću ni komentirati. Baš mi je drago što je ispao u drugom kolu. Mali Ćilić je još dijete, ali osim ako ne počne raditi 24 sata dnevno s nekim prokleto dobrim trenerom, nikad od njega jednoga među prvih 20. Ali, dosta o tenisu - mala žuta loptica me deprimira.
Ali ne samo ona. Danas sam vidila njega. On - sa velikim O. Nisam ga vidjela ni čula već mjesecima, već sam se ponadala kako sam ga i zaboravila (možeš misliti), lijepo sam izlazila s drugim frajerima, sve sam radila osim uzimala nedozvoljene supstance i udebljala se desetak kilograma (što je dobro, jer ovih dana moram na plažu, bijela sam kao Nijemac preliven jogurtom) kad evo ga. Izletio je posve nenadano, što znači da se moj jadan organizam nije imao vremena pripremiti na šok (čitaj; prekrasno lice - tijelo - jebeno dobar mozak - glas od kojega se topim kao sladoled na najžešćem suncu) pa sam se počela tresti i bulazniti gluposti. Sad, mozak mi nije baš za Mensu, ali zvučala sam kao idiot na antidepresivima.