Neki dan sam imala zanimljivi razgovor sa šefom, inače profesorom hrvatskog jezika, koji mi je napomenuo kako nema dobrih žena pisaca i kako je sve dobro što je napisano u književnosti došlo iz muškog pera. Naravno da sam na to pobjesnila, ali kao tipičnog muškog šovinistu nisam ga mogla uvjeriti u suprotno, zato ovdje pišem svoj manifest u obranu žena pisaca. Žao mi je što nema hrvatskih žena na popisu, ali moram priznati kako nisam baš čitala njihove knjige, ali ispravit ću to prvom slijedećom prilikom.
Simone de Beauvoir (Drugi spol)
Sapfo (najljepši antički stihovi)
Mary Ann Evans (George Eliot) (Middlemarch, Daniel Deronda, Adam Bede...)
Anne Bronte (Stanarka napuštene kuće, Agnes Grey)
Charlotte Bronte (Jane Eyre, Profesor, Shirley, Villette)
Emily Bronte (Orkanski visovi)
Elizabeth Gaskell (Sjever i jug, Supruge i kćeri, Cranford)
Virginia Woolf (Gospođa Dalloway, Orlando)
Mary Wollstonecraft (Obrana ženskih prava)
Emily Dickinson (zbirka pjesama)
Jane Austen (Emma, Ponos i predrasude, Uvjeravanje)
Toni Morisson (Ljubav)
Agatha Christie (Umorstvo u Orient Expressu, Smrt na Nilu)
J.K. Rowling (Harry Potter)
Daphne Du Maurier (Rebecca, Ptice)
Isabel Allende (Kći sreće, Moja izmišljena zemlja)
Marguerte Duras (Hiroshina, mon amour)
Marguerite Yourcenar (Hadrijanovi memoari, Orijentalne priče)
Madame de Lafayette (Kneginjina ljubav)
Louisa May Alcott (Male žene)
i mnoge druge koje nisam čitala...
Nema komentara:
Objavi komentar